Određuje se primarno u dijagnostici i praćenju akutnog pankreatitisa, ali se ponekad koristi i za dijagnozu i praćenje hroničnog pankreatitisa i drugih oboljenja pankreasa, ali i kod dijagnoze i praćenja oboljenja pljuvačnih žlezda. Kod akutnog pankreatitisa, amilaza raste 5-6 sati nakon vidljivih simptoma i ostaje povišena 2-5 dana. Vrednosti amilaze u mokraći proporcionalne su onima u serumu. Isti je i dijagnostički značaj.
Uzorak može biti serum ili plazma; pojedinačni uzorak ili 24h urin; peritonealna tečnost.
Kada pacijent ima simptome oboljenja pankreasa, kao što su jak abdominalni bol, groznica, gubitak apetita i povraćanje, ili kod sumnje na oboljenja pljuvačnih žlezda.
Test ne zahteva posebnu pripremu pre odlaska u laboratoriju.
Alfa amilaza je enzim koji spada u enzime digestivnih sokova. Alfa amilaza katalizuje hidrolizu alfa 1,4-glikozidne veze u molekulu polisaharida stvarajući maltozu i glukozu iz amiloze. U većim količinama amilaza se sintetiše u pankreasnim acinusima, a nešto manjim delom u pljuvačnim žlezdama. Ima je i u drugim organima, ali u mnogo manjoj meri. Amilaza se izlučuje pankreasnim sokom u duodenum (početni deo tankog creva); jedan deo prelazi u ekstracelularnu tečnost te tako dospeva i u cirkulaciju odakle se izlučuje glomerularnom filtracijom u urin gde pokazuje nisku katalitičku aktivnost. U serumu se nalaze dva izoenzima: amilaza tipa P iz pankreasa i amilaza tipa S iz pljuvačnih žlezda. Oba tipa izoenzima amilaze dospevaju u plazmu s mesta sinteze i koriste se u dijagnostici i praćenju uspeha u terapiji akutnog pankreatitisa odnosno za otkrivanje zapaljenskih procesa u pljuvačnim žlezdama.
Saznaj u roku od 4h šta to znači!
Zbog toga što se normalno izlučuje urinom, aktivnost amilaze u krvi raste proporcionalno stepenu bubrežnog oštećenja kod bolesti bubrega.
Jelena Kotur Stevuljević, Dr sc., redovni profesor Farmaceutskog fakulteta u Beogradu
Rođena 1969. godine u Smederevu. Diplomirala, a kasnije odbranila magistarski i doktorski rad na Farmaceutskom fakultetu Univerziteta u Beogradu iz oblasti medicinske biohemije. Na Katedri za medicinsku biohemiju Farmaceutskog fakulteta je zaposlena od 1996, a od 2018. i kao redovni profesor. Dobitnik je brojnih stipendija i nagrada, a 2020. godine se našla na listi 2% najuticajnijih naučnika u svetu baziranoj na standardizovanoj metrici citiranja svih naučnika i naučnih disciplina koju je objavio Univerzitet Stanford. Centralna tema njenih istraživanja je razvoj analitike za kvantifikaciju oksidativnog stresa u biološkim tečnostima. Recezent svih tekstova na ovim stranicama.