Test se koristi za kvantitativno određivanje koncentracije BNP u plazmi. Koristi se za postavljanje dijagnoze i procenu stepena srčane insuficijencije (slabosti).
Uzorak plazme.
BNP se određuje:
Test ne zahteva posebnu pripremu pre odlaska u laboratoriju.
BNP (B-tip natriuretičkog peptida) zajedno sa atrijalnim natriuretičkim peptidom (ANP) i C-tipom natriuretičkog peptida (CNP) pripada porodici strukturno sličnih peptida.
Srčani natriuretički peptidi se sintetišu u srčanom tkivu i funkcija im je regulacija krvnog pritiska održavanjem ravnoteže elektrolita i tečnosti. Oni su prirodni antagonisti renin-angiotenzin-aldosteron sistema i simpatičkog nervnog sistema. Ovi peptidi stimulišu natriurezu i diurezu (izlučivanje natrijuma i vode), deluju kao vazodilatatori i imaju antimitogene efekte na srčano tkivo. ANP i BNP se oslobađaju iz srca kao odgovor na hemodinamski stres (povećanje zapremine cirkulišuće tečnosti u kardiovaskularnom sistemu dovodi do istezanja zida miokarda, dilatacije komora i povećanja pritiska u komorama). Povećane koncentracije BNP u krvi ukazuju na srčanu disfunkciju. Koncentracija BNP se povećava sa godinama i povećane vrednosti se mogu naći i kod zdravih osoba starijih od 75 godina, što ukazuje na povećanu učestalost disfunkcije srca kod ovih osoba.
BNP je prvo izolovan iz moždanog tkiva svinja (otuda naziv moždani natriuretički peptid), a danas se zna da mu je glavno mesto sinteze srce. PreproBNP (134 aminokiseline) se sintetiše u kardiomiocitima i iz njega nastaje prekursor proBNP (108 aminokiselina). Razgradnjom proBNP nastaju fiziološki aktivan BNP (32 aminokiseline) i NT-proBNP (76 aminokiselina). BNP i NT-proBNP su detektovani u perifernoj krvi i oba parametra se koriste za dijagnostikovanje srčane insuficijencije i praćenje stanja pacijenata sa ovom bolešću. Poluvreme života BNP u cirkulaciji je 23 minuta i njegova degradacija uključuje specifične ćelijske receptore i endopeptidaze.
Brojne studije su pokazale da se BNP može koristiti za dijagnozu, prognozu i praćenje terapije pacijenata sa srčanom insuficijencijom.
Utvrđene su povećane koncentracije BNP u plazmi kod pacijenata sa srčanom disfunkcijom i kod smanjenja fizioloških funkcionalnih kapaciteta, kao što su smanjena ejekciona frakcija leve komore i stanja nakon vežbanja.
Koncentracija BNP u plazmi daje korisne informacije u vezi sa dijagnozom i lečenjem disfunkcije leve komore zajedno sa drugim dijagnostičkim testovima (npr. EKG, rendgen srca, ehokardiogram).
Evropsko društvo za kardiologiju (European Society of Cardiology) uključilo je određivanje BNP i NT-proBNP u svoje upustvo za dijagnostifikovanje i isključivanje srčane insuficijencije.
Određivanje koncentracije BNP važno je za prognozu i praćenje pacijenata sa srčanom insuficijencijom i akutnim koronarnim sindromom.
Šta su pokazale naučne studije:
Naučne studije su ukazale na korisnost određivanja koncentracije BNP za poboljšanje lečenja pacijenata sa srčanom insuficijencijom. Praćena je efikasnost terapije natrekorom (nesiritid, rekombinantni BNP) kod pacijenata sa akutnom dekompenzovanom srčanom insuficijencijom, tako što je određivan nivo BNP u krvi pre terapije i 2h nakon terapije lekom. Zbog kratkog poluvremena života BNP (23 minuta), izmerena koncentracija BNP nakon dva sata reflektuje nivo endogenog BNP, a kod pacijenata dovodi do poboljšanih hemodinamskih efekata.
Snižene vrednosti ukazuju na to da kod pacijenta nema kongestivne srčane slabosti. Treba voditi računa o tome da se snižene vrednosti mogu javiti kod pacijenata na terapiji ACE inhibitorima, beta-blokatorima i diureticima.
Kod pacijenata sa akutnom kongestivnom srčanom insuficijencijom (tokom prvog sata) ili kod pacijenata sa opstrukcijom toka krvi u srčane komore (hipertrofična opstruktivna kardiomiopatija, stenoza srčanih zalistaka, atrijalni miksom) je uočeno da ne dolazi do povećanja koncentracije BNP.
Pacijenti koji su bili izloženi životinjskim antigenima iz spoljašnje sredine ili tokom procedure snimanja i upotrebe kontrastnih sredstava, mogu imati antitela na antigene životinjskog porekla, koja mogu da interferiraju sa reagensima za određivanje BNP, pri čemu se dobijaju nepouzdani rezultati.
Povišene vrednosti BNP znače da pacijent ima određeni stepen srčane insuficijencije.
Koncentracije BNP određene testovima različitih proizvođača mogu varirati zbog razlika u metodama i specifičnosti testova. Vrednosti BNP je najbolje pratiti jednom metodom, tj. u jednoj laboratoriji. Rezultate testa ne treba smatrati apsolutnim dokazom prisustva ili odsustva oboljenja. Rezultate testa će interpretirati lekar zajedno sa drugim dijagnostičkim testovima kao i kliničkom slikom pacijenta.
Iako se oba parametra BNP i NT-proBNP koriste kao dijagnostički pokazatelji srčane insuficijencije njihovi rezultati nisu uporedivi.
Božena Pavasović, diplomirani farmaceut - medicinski biohemičar
Rođena 1984. godine u Šibeniku. Završila Farmaceutski fakultet u Beogradu, smer medicinski biohemičar. Većinu praktičnih znanja i veština iz oblasti laboratorijske dijagnostike je stekla u Kliničko-biohemijskoj laboratoriji OB Pančevo gde i danas radi. Po prirodi je entuzijasta, optimista, zaljubljenik u putovanja i fotografiju, kojom se i amaterski bavi.