Hitotriozidaza je marker indukovanja imunološkog odgovora protiv različitih patogena. Hitotriozidaza se smatra najspecifičnijim biomarkerom sarkoidoze, na osnovu čije aktivnosti se postavlja dijagnoza i prati terapija. Pored sarkoidoze, hitotriozidaza se koristi u dijagnostici bolesti lizozoma (najspecifičniji marker Gošeove bolesti), tuberkuloze, astme, intersticijske bolesti pluća, neuroloških bolesti (amiotrofične lateralne skleroze, multiple skleroze, moždanog udara, Alzheimer-ove bolesti i dr), kardiovaskularnih bolesti (ishemijske bolesti srca, bolesti koronarnih arterija i moždanih udara), infektivnih i parazitarnih bolesti (kandidijaza, malarija, lajšmanijaze, toksoplazmoze, leproze, bruceloze i dr.), dijabetes melitus tipa 2 (ubrzana ateroskleroza).
Serum, cerebrospinalna tečnost
Određivanje hitotriozidaze najčešće služi za postavljanje laboratorijske dijagnoze sarkoidoze, Gošeove bolesti, amiotrofične lateralne skleroze, kao i za praćenje efekata primenjenih terapija. Enzimska aktivnost hitotriozidaze koristi se i za praćenje aterosklerotskih promena kod dijabetesa tipa 2, dijagnostiku kardiovaskularnih, ostalih neuroloških, kao i infektivnih i parazitarnih bolesti.
Gladovanje 12h
Hitotriozidaza je enzim koga produkuju aktivirane makrofage i kao takav predstavlja marker indukovanja imunološkog odgovora protiv različitih patogena. Uloga hitotriozidaze u savremenoj laboratorijskoj dijagnostici je veoma značajna, s obzirom da se smatra najspecifičnijim biomarkerom sarkoidoze, na osnovu čije aktivnosti se uz kliničku sliku postavlja dijagnoza i prati efikasnost terapije. Hitotriozidaza se koristi kao biomarker težine bolesti, za razlikovanje aktivnosti bolesti i predikciju pogoršanja stanja. Pored sarkoidoze, hitotriozidaza se koristi u dijagnostici tuberkuloze, astme, intersticijske bolesti pluća, hronične obstruktivne bolesti, infekcija i drugih bolesti pluća.
Hitotriozidaza je najznačajniji marker grupe retkih bolesti (lizozomalnih bolesti), prvenstveno Goše-ove bolesti (Gaucher disease), kod koje se pored postavljanja dijagnoze, koristi za praćenje kliničke slike i doziranje terapije. Određuje se i kod drugih retkih metaboličkih bolesti: Niemann-Pick disease, Fabry disease, Krabbe disease.
Povećana aktivnost hitotriozidaze utvrđena je i kod raznih neuroloških bolesti: amiotrofične lateralne skleroze, multiple skleroze, moždanog udara, Alzheimer-ove bolesti, cerebralne adrenalne leukodistrofije, cerebrovaskularne demencije i dugih. Enzim je značajan marker aktivnosti makrofaga u aterosklerotskom plaku i u vezi je sa širinom i veličinom aterosklerotskih lezija, te se koristi u dijagnostici kardiovaskularnih bolesti (ishemijske bolesti srca, bolesti koronarnih arterija i moždanih udara).
Aktivnost hitotriozidaze se povećava kod pacijenata sa novodijagnostikovanim dijabetes melitus tipa 2, gde predstavlja marker ubrzane ateroskleroze i korelira sa progresijom nefropatije i retinopatije.
S obzirom da je hitotriozidaza marker inflamatornog odgovora, veliki značaj ima u dijagnostici infektivnih i parazitarnih bolesti i to posebno kod kandidijaze, malarije, lajšmanijaze, toksoplazmoze, leproze, bruceloze i drugih.
Značajno povećana aktivnost hitotriozidaze javlja se i kod sindroma policističnih jajnika (stanje hronične inflamacije niskog stepen), gde je aktivnost makrofaga povezana sa gojaznošću, insulinskom rezistencijom i drugim metaboličkim poremećajima. Povećana aktivnost uočena je i kod endometrioze i preeklampsije.
Pored navedenog, hitotriozidaza se određuje u dijagnostici nealkoholne masne jetre, talasemije, HBV i HCV hepatitisa, različitih karcinoma i velikog broja autoimunih bolesti (SLE, Chron-ova bolest, psorijaza, juvenilni idiopatski artritis i druge).
Saznaj u roku od 4h šta to znači!
Zorica Šumarac, Prof. dr
Vanredni profesor Farmaceutskog fakulteta Novi Sad, Evropski specijalista laboratorijske medicine. Rođena 1965. godine u Beogradu. Diplomirala na Farmaceutskom fakultetu, Univerziteta u Beogradu. Magistrirala i specijalizirala iz oblasti medicinske biohemije na Farmaceutskom fakultetu, Univerziteta u Beogradu. Doktorirala na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Radi u Univerzitetskom kliničkom centru Srbije od 1991. godine. Pokrenula laboratorijsku dijagnostiku retkih bolesti lizozoma (Gaucher i Fabry) u Srbiji i regionu.Višegodišnji Predsednik Društva medicinskih biohemičara Srbije. Spoljašnji ocenjivač Agencije za akreditaciju zdravstvenih ustanova Srbije. Redovni član Radnih grupa Evropske federacije za kliničku hemiju i laboratorijsku medicinu (EFLM WG-PRE) i Međunarodne federacije za kliničku hemiju i laboratorijsku medicinu (IFCC LEPS). Predavač na velikom broju nacionalnih i međunarodnih skupova. Autor većeg broja naučnih radova.