ICA - Autoantitela na citoplazmu ćelija pankreasnih ostrvaca

ICA - Autoantitela na citoplazmu ćelija pankreasnih ostrvaca

  • ICA
  • O analizi

    Test se koristi za kvantitativno određivanje autoantitela na citoplazmu ćelija pankreasnih ostrvaca. Služi za diferencijalnu dijagnozu dijabetes melitusa tip 1, da bi se potvrdila razlika u odnosu na druge tipove dijabetesa (nije rutinski test).

  • Uzorak

    Uzorak seruma.

  • Kada se ispituje?

    Kod novodijagnostikovanih dijabetičara da bi se potvrdila razlika između dijabetesa tipa 1 i ostalih oblika dijabetesa.

  • Priprema

    Test ne zahteva posebnu pripremu pre odlaska u laboratoriju.

  • Detaljan opis

    Dijabetes melitus tipa 1 (insulin-zavisni) prouzrokovan je destrukcijom beta-ćelija Langerhansovih ostrvaca pankreasa koja vodi do potpune insulinske deficijencije. Kliničke manifestacije ove bolesti se javljaju kada je 80-90% beta-ćelija uništeno i u vreme postavljanja dijagnoze pacijenti već imaju izražene simptome bolesti (povećani osećaj žeđi, povećano izlučivanje urina, gubitak težine, usporeno zarastanje rana) i povećanu koncentraciju glukoze u krvi. Davanje insulina je jedini vid terapije kod ovih bolesnika.

    Pre pojave simptoma bolesti, pacijenti sa tipom 1 dijabetesa imaju prisutna cirkulišuća autoantitela na različite antigene beta-ćelija i to na:

    • insulin (IAA),
    • dekarboksilazu glutaminske kiseline (Anti-GAD),
    • dve tirozin-fosfataze (IA-2A i IA-2βA),
    • citoplazmu ćelija ostrvaca (ICA).

    Prisustvo ovih autoantitela omogućava rani dokaz autoimunske aktivnosti bolesti i njihovo određivanje u krvi može biti korisno lekarima u predviđanju, dijagnozi i lečenju pacijenata sa dijabetesom tipa 1.

    Prisustvo ICA antitela kod pacijenata sa dijabetesom ukazuje na dijagnozu dijabetes melitusa tipa 1. Javlja se kod 70-80% pacijenata sa tek otkrivenim dijabetesom.

  • Snižene vrednosti

    Ukoliko u krvi nisu prisutna autoantitela u toku nekoliko godina nakon dijagnoze, može se smatrati da pacijent nema dijabetes melitus tipa 1.

    Povišene vrednosti

    Povišene vrednosti sa simptomima dijabetesa ukazuju na dijagnozu dijabetes melitusa tipa 1.

    Prisustvo autoantitela na antigene beta-ćelija pankreasa se može javiti i kod pacijenata sa drugim autoimunskim bolestima, kao što su:

    • Hashimoto tireoiditis,
    • Autoimunska Addisonova bolest.

    Napomena

    Koncentracije ICA određene testovima različitih proizvođača mogu varirati zbog razlika u metodama i specifičnosti testova. Vrednosti ICA je najbolje pratiti jednom metodom, tj. u jednoj laboratoriji. Rezultati ovog testa nisu apsolutni dokaz prisustva ili odsustva oboljenja. Rezultate testa će tumačiti lekar zajedno sa drugim dijagnostičkim testovima kao i kliničkom slikom pacijenta.

    Testiranje pacijenata koji nisu dijabetičari nije preporučljivo.

      Literatura
    1. Report of the Expert Committee on the Diagnosis and Classification of Diabetes Mellitus. Diabetes Care 1997; 20(7):1183-1197. 
    2. Bonifacio E, Bingley PJ. Islet autoantibodies and their use in predicting insulin-dependent diabetes. Acta Diabetol 1997; 34(3):185-193.
    3. Verge CF, Gianani R, Kawasaki E, et al. Prediction of type I diabetes in first-degree relatives using a combination of insulin, GAD, and ICA512bdc/IA-2 autoantibodies. Diabetes 1996; 45(7):926-933. 
    4. Bingley PJ, Bonifacio E, Williams AJ, Genovese S, Bottazzo GF, Gale EA. Prediction of IDDM in the general population: Strategies based on combinations of autoantibody markers. Diabetes. 1997; 46(11):1701-1710. 
    5. Sepe V, et al. Islet-related autoantigens and the pathogenesis of diabetes mellitus. In: Leslie RDG, ed. Molecular Pathogenesis of Diabetes Mellitus 1997; 22:68-89.
    6. Greenbaum CJ, Palmer JP, Kuglin B, Kolb H. Insulin autoantibodies measured by radioimmunoassay methodology are more related to insulin-dependent diabetes mellitus than those measured by enzyme-linked immunosorbent assay: Results of the Fourth International Workshop on the Standardization of Insulin Autoantibody Measurement. J Clin Endocrinol Metab 1992; 74(5):1040-1044. 

Jelena Kotur Stevuljević, Dr sc., redovni profesor Farmaceutskog fakulteta u Beogradu

Rođena 1969. godine u Smederevu. Diplomirala, a kasnije odbranila magistarski i doktorski rad na Farmaceutskom fakultetu Univerziteta u Beogradu iz oblasti medicinske biohemije. Na Katedri za medicinsku biohemiju Farmaceutskog fakulteta je zaposlena od 1996, a od 2018. i kao redovni profesor. Dobitnik je brojnih stipendija i nagrada, a 2020. godine se našla na listi 2% najuticajnijih naučnika u svetu baziranoj na standardizovanoj metrici citiranja svih naučnika i naučnih disciplina koju je objavio Univerzitet Stanford.
 Centralna tema njenih istraživanja je razvoj analitike za kvantifikaciju oksidativnog stresa u biološkim tečnostima. Recezent svih tekstova na ovim stranicama.