Test se koristi za procenu statusa imuniteta, tj. za detekciju i praćenje povišenih ili smanjenih koncentracija imunoglobulina u krvi kao posledice alergija i parazitskih infekcija, ali i nekih sistemskih i naslednih bolesti.
Serum, plazma.
Ispitivanje IgE značajno je u proceni imunog sistema osobe, tačnije utvrđivanje viška ili manjka ove klase imunoglobulina osnova je u dijagnostici i praćenju različitih bolesti i stanja. Najznačajnija primena ovog parametra je u skriningu na alergije ili parazitske infekcije. Dodatno, ova klasa imunoglobulina može biti snižena zajedno sa ostalim u različitim naslednim ili stečenim imunodeficijencijama.
Test ne zahteva posebnu pripremu pre odlaska u laboratoriju. Ukoliko se koristi imunosupresivna terapija ili lekovi poput fenitoina i karbamazepina korisno je to napomenuti pre testiranja kako bi se preciznije tumačili dobijeni rezultati.
Imunoglobulini su posebna grupa proteina plazme koji su ime dobili po svojoj ulozi u organizmu, a to je odbrana od uzročnika infekcija ili drugih zapaljenskih reakcija u organizmu. Imunoglobulini su sastavni deo imunog odgovora organizma i nosioci humoralnog imuniteta osobe. To su u osnovi antitela, što znači da ih ne sintetiše jetra, kao većinu drugih proteina u našoj cirkulaciji, već imunokompetentne ćelije leukociti tzv. plazma ćelije. Po strukturi to su glikoproteini koji se sastoje iz 82-96% polipeptida i 4-18% ugljenih hidrata. Za skoro sva biološka dejstva antitela odgovoran je proteinski deo molekula imunoglobulina, dok se za ugljenohidratni deo smatra da ima ulogu u izlučivanju imunoglobulina iz plazma ćelija. Svaki imunoglobulin ima osnovnu jedinicu građe, a to je monomer sastavljen od četiri polipeptidna lanca (2 laka i 2 teška lanca) koji ima karakterističan oblik slova “Y”. Na monomeru imunoglobulina postoje dva regiona: jedan koji se vezuje za antigen uzročnik infekcije (alergen, toksin, specifični antigen proteini bakterija i virusa) i drugi koji se vezuje za ćelije imunog sistema i proteine komplementa. Postoji pet klasa imunoglobulina zavisno od tipa teških lanaca koji ih čine: G, A, M, D i E.
Imunoglobulin E se, iako prisutan u maloj koncentraciji, visokim afinitetom vezuje za nekoliko tipova ćelija u cirkulaciji koje učestvuju u imunom odgovoru. To su:
Svaka od ovih ćelija sadrži granule pune određenim supstancama, poput histamina, prostaglandina, leukotriena i one su odgovorne za određene reakcije u imunom odgovoru organizma. Kada se IgE veže za antigen, a potom i za te ćelije, dolazi do oslobađanja sadržaja granula u cirkulaciju i otpočinjanja kaskade procesa kome je konačni cilj neutralizacija antigena i njegovog lošeg delovanja na organizam. Karakteristično IgE dominira u alergijskim reakcijama ili parazitskim infekcijama, koje imaju tipičnu kliničku sliku (svrab, kijanje, otok, suzenje očiju, grč disajnih puteva, curenje nosa, crvenilo kože, dijareja, i drugo) zahvaljujući medijatorima koji se oslobađaju iz pomenutih ćelija za koje se vezuje IgE nakon senzibilizacije datim antigenom. Zato je sa pravom jedan od osnovnih medijatora reakcija preosetljivosti tipa 1 kojima pipadaju astma i mnoge alergološke bolesti. U borbi protiv parazita u digestivnom traktu uloga IgE ogleda se u podsticanju neutralizacije ovih uzročnika infekcije, koji zbog svoje veličine ne mogu biti fagocitovani kao bakterije ili virusi. Imunoglobulin E se nalazi kratko u cirkulaciji, poluživot mu je do dva dana. Vrednosti kod dece se ustaljuju tek posle pete godine života.
Snižene vrednosti imunoglobulina E mogu biti stečenog ili naslednog porekla. Nasledne deficijencije IgE sreću se u sledećim stanjima:
Uglavnom je zajedničko da se kod naslednih imunodeficijencija nalaze smanjene koncentracije ili odsustvo svih ili većine klasa imunoglobulina. Nasledna komponenta može biti prenešena na X hromozomu ili recesivno.
Stečeni nedostatak IgE može se desiti u stanjima smanjenog stvaranja imunoglobulina ili povećanog gubitka.
Vrednosti imunoglobulina u krvi ne bi trebalo koristiti kao samostalni dijagnostički parametar, već uvek u kombinaciji sa drugim parametrima, kliničkom slikom i simptomima.
Rast vrednosti IgE u krvi može biti karakteristično monoklonalni ili poliklonalni. Kada govorimo o rastu koji je monoklonalan, to znači da sav IgE potiče od klonova jedne plazma ćelije. U poliklonalnom rastu imunoglobulina najčešće rastu sve klase Ig-a, mada može i samo jedna, i one su proizvod više razlicitih plazma ćelija. Poliklonalan rast imunoglobulina je normalan odgovor organizma na uzročnike infekcije. U slučaju IgE to su alergeni. Povišene vrednosti IgE-a mogu ukazivati na:
Ono što je osnova određivanja IgE jeste da se rezultati ne mogu tumačiti kao dijagnostički parametar za određeno stanje, ali mogu biti dobra smernica i uvek ih je poželjno tumačiti zajedno sa kliničkom slikom pacijenta. Nekada vrednosti IgE mogu biti normalne, ali to ne isključuje prisustvo određene alergijske ili druge bolesti. Ukoliko je osoba alergična na neki antigen kojim je okružena konstantno, onda će vrednosti IgE biti trajno visoke.
Koncentracije IgE-a određene testovima različitih proizvođača mogu varirati zbog razlika u metodama i specifičnosti testova. Preporučuje se tumačenje rezultata prema referentnim vrednostima uspostavljenim u samoj laboratoriji definisanim u populaciji koja gravitira toj laboratoriji.
Nemojte interpretirati rezultate testa kao apsolutni dokaz prisustva ili odsustva nekog stanja. Rezultate testa interpretirajte zajedno sa drugim dijagnostičkim testovima kao i kliničkom slikom pacijenta.
Sanja Milutinović, diplomirani farmaceut - medicinski biohemičar
Rođena 1989. godine u Paraćinu. Diplomirala je na Farmaceutskom fakultetu u Beogradu na smeru magistar farmacije-medicinski biohemičar 2013 godine. Dobitnik je nagrade prof. dr Ivan Berkeš kao najbolji student magistar farmacije–medicinski biohemičar u školskoj 2012/2013 godini. Nakon položenog državnog ispita započinje radni odnos u odeljenju za laboratorijsku dijagnostiku Doma zdravlja Kuršumlija 2015.godine. Trenutno je načelnik laboratorijske dijagnostike Doma zdravlja Kuršumlija.