Laktat dehidrogenaza (LDH) je enzim koji učestvuje u procesu pretvaranja ugljenih hidrata (šećera) u energiju, koju ćelije koriste za svoje potrebe. LDH se nalazi u mnogim tkivima i organima našeg organizma, kao što su jetra, bubrezi, skeletni mišići, mozak i ćelije krvi. Visok nivo laktat dehidrogenaze u krvi upućuje na neko akutno ili hronično oštećenje ćelija. Uz pomoć dodatnih testova može se odrediti uzrok ovakvih zapaljenja.
Uzorak seruma ili plazme, može i iz likvora i urina.
Radi otkrivanja ili praćenja oštećenja tkiva, u kombinaciji sa drugim parametrima za dijagnostiku bolesti prevashodno sa enzimima jetre, srca ili skeletnih mišića. Serijski kod hemoliznih anemija, a može i kod zloupotrebe lekova i opijata gde se nalaze povećani nivoi.
Izbegavati težak fizički rad, kao i naporno vežbanje pre testiranja.
Laktat dehidrogenaza se nalazi u velikom broju tkiva i ćelija u našem organizmu, tako da merenjem samo ovog parametra ne možemo tačno odrediti mesto zapaljenja. Postoje nekoliko specifičnih izoenzima laktat dehidrogenaze, koji pomažu prilikom lokalizacije zapaljenja. Njihova struktura se u maloj meri međusobno razlikuje i specifični su za određena tkiva i ćelije. To su:
Koncentracija u tkivima je 1500 do 5000 puta veća od one u krvi, stoga čak i malo oštećenje tkiva dovodi do značajnog povećanja aktivnosti LDH u krvi. Serijsko praćenje nivoa LDH ima najveću primenu u hematologiji i onkologiji - npr. kod megaloblastne anemije, gde nivoi brzo opadaju ukoliko je lečenje adekvatno. Korisno je i kod predviđanja aktivnosti leukemija i limfoma, i raznih drugih maligniteta. Visoki nivoi u serumu se nalaze i kod infarkta miokarda, napornih treninga, trauma, povreda, hirurških intervencija...
Isprobaj uslugu online tumačenja laboratorijskih nalaza.
Ukoliko krv koja se analizira dugo stoji, može doći do "artefakta", pojave lažno povišenih rezultata kao posledice raspadanja eritrocita u epruveti. Hemolizirani uzorci daju jako visoke vrednosti LDH.
Jelena Kotur Stevuljević, Dr sc., redovni profesor Farmaceutskog fakulteta u Beogradu
Rođena 1969. godine u Smederevu. Diplomirala, a kasnije odbranila magistarski i doktorski rad na Farmaceutskom fakultetu Univerziteta u Beogradu iz oblasti medicinske biohemije. Na Katedri za medicinsku biohemiju Farmaceutskog fakulteta je zaposlena od 1996, a od 2018. i kao redovni profesor. Dobitnik je brojnih stipendija i nagrada, a 2020. godine se našla na listi 2% najuticajnijih naučnika u svetu baziranoj na standardizovanoj metrici citiranja svih naučnika i naučnih disciplina koju je objavio Univerzitet Stanford. Centralna tema njenih istraživanja je razvoj analitike za kvantifikaciju oksidativnog stresa u biološkim tečnostima. Recezent svih tekstova na ovim stranicama.