Test se koristi za određivanje koncentracije natrijuma. Služi kao pomoć pri detekciji stanja kao što su aldosteronizam, dehidratacija, Addisonova bolest, dijabetes insipidus, adrenalna hipertenzija, neodgovarajuća funkcija ADH, dijabetična acidoza, perzistentna dijareja, ili drugih stanja praćenih disbalansom elektrolita.
Određivanje se vrši iz seruma, plazme (antikoagulans: litijum-heparin) ili urina.
Rezultate određivanja natrijuma treba kombinovati sa rezultatima određivanja drugih elektrolita (K+, Cl-…), ali i drugim parametrima biohemijskih određivanja i kliničkom slikom samog pacijeta, kako bi se dobio kompletan uvid u stanje pacijenta.
Određivanje koncentracije natrijuma u krvi ne zahteva specifičnu pripremu. Ukoliko postoji potreba za obustavom određenih lekova pre same analize, neophodna je konsultacija sa lekarom.
Natrijum je glavni ekstracelularni katjon. Učestvuje u održavanju osmolalnosti plazme, tako da ima značajnu ulogu u održavanju raspodele vode i osmotskog pritiska u ekstracelularnoj tečnosti. Količina natrijuma u telu zavisi od ravnoteže između unosa natrijuma i njegovog izlučivanja.
Hiponatremija (snižena koncnetracija natrijuma u krvi) može nastati usled smanjenog unosa natrijuma, ili gubitaka natrijuma iz gastrointestinalnog trakta (npr. kod povraćanja i dijareja), putem bubrega ili znojnim žlezdama. Gubitak putem bubrega može biti uzrokovan upotrebom nekih diuretika, zbog primarnog ili sekundarnog nedostatka aldosterona i drugih mineralokortikoida ili zbog teške poliurije. Ovakav poremećaj se često sreće kod metaboličke acidoze. Hiponatremija se takođe javlja kod nefrotskog sindroma, hipoproteinemije, primarne i sekundarne adrenokortikalne insuficijencije i kongestivne srčane insuficijencije. Simptomi teške hiponatremije su posledica edema mozga i počinju kao osećaj slabosti, zatim se razvijaju napadi, što može dovesti do kome i smrti, ako se poremećaj u koncentraciji natrijuma ne reguliše.
Hipernatremija (povišena koncentracija natrijuma u krvi) se često može pripisati prekomernom gubitku telesnih tečnosti siromašnih natrijumom. Hipernatremija je često povezana sa hiperkalcemijom i hipokalemijom, a može se razviti kod oboljenja jetre, zatajenja srca, trudnoće, opekotina i osmotske diureze. Ostali uzroci uključuju smanjenu proizvodnju antidiuretskog hormona (ADH- vazopresin) ili smanjenu tubularnu osetljivost na hormon (u slučaju bolesti dijabetes insipidus), neadekvatnu parenteralnu ishranu fiziološkim rastvorom ili visok unos soli bez odgovarajućeg unosa vode. Hipernatremija se javlja kod dehidratacije, povećanog zadržavanja natrijuma od strane bubrega, kod hiperaldosteronizma, Kušingovog sindroma i dijabetičke acidoze. Teška hipernatremija može biti povezana sa smanjenjem volumena ektracelularne tečnosti, laktatnom acidozom i povećanim hematokritom. Simptomi hipernatrijemije variraju od žeđi do mentalne konfuzije, razdražljivosti, neuroloških napada, kome i smrti.
Nizak nivo natrijuma je posledica prevelikog gubitka natrijuma, prevelikog unosa ili zadržavanja vode ili nakupljanja tečnosti u organizmu (edem). Hiponatrijemija je retko posledica smanjenog unosa natrijuma (neadekvatan unos ishranom ili nedostatak natrijuma u infuzionim tečnostima). Najčešće se dešava zbog gubitka natrijuma (dijareja, povraćanje, prekomerno znojenje, davanje diuretika, bubrežne bolesti ili Addisonova bolest). U nekim slučajevima to je posledica viška tečnosti u organizmu (prevelik unos vode, zatajenja srca, ciroze, bubrežnih bolesti koje izazivaju gubitak proteina - nefrotski sindrom) i neuhranjenost. Kod nekih bolesti (bolesti nervnog sistema, pluća, različite vrste karcinoma) i usled upotrebe nekih lekova luči se previše antidiuretskog hormona, zbog čega se zadržava previše vode u telu, što dovodi do hiponatremije.
Povećana koncentracija natrijuma u krvi naziva se hipernatremija i najčešće je posledica prekomernog gubitka vode (dehidratacije). U retkim slučajevima, hipernatremija može biti posledica povećanog unosa soli bez dovoljno vode, Cushingovog sindroma ili kod niskih koncentracija antidiuretskog hormona (na primer kod dijabetes insipidusa).
Koncentracije natrijuma određene testovima različitih proizvođača mogu varirati zbog razlika u metodama i specifičnosti testova. Vrednosti koncentracije natrijuma je najbolje pratiti jednom metodom, tj. u jednoj laboratoriji. Rezultati ovog testa nisu apsolutni dokaz prisustva ili odsustva oboljenja. Rezultate testa će tumačiti lekar zajedno sa drugim dijagnostičkim testovima, kliničkom slikom pacijenta i istorijom bolesti.
Kristina Sopić, diplomirani farmaceut - medicinski biohemičar
Rođena u Beogradu, gde je i diplomirala na Farmaceutskom fakultetu, na smeru Medicinska biohemija. Primenjivala stečena znanja i praksu na različite poslove iz oblasti medicinske biohemije, a trenutno je konsultant u maloj privatnoj firmi, koja snabdeva laboratorije ELISA reagensima, naučnim činjenicama i praktičnim savetima. Organizator je poslovanja oftalmološke ordinacije i optike u Beogradu. Zauvek rukovođena idejom o boljem i konstruktivnijem svetu, gde reč nešto znači, a sram nije izgubio svoju osnovnu ulogu.