Oralni test tolerancije na glukozu služi kao smernica za postavljanje dijagnoze predijabetesa i dijabetesa, pored koncentracije glukoze našte i koncentracije glikohemoglobina (HbA1c). Ovim testom se određuje koncentracija glukoze u krvi, nakon što se popije tačno određena količina glukoze. Značajan je u slučajevima kada dijagnoza dijabetesa nije jasna (glukoza našte <7,0 mmol/L ili dobijeni različiti rezultati u dva određivanja).
Uzorak seruma, plazme ili pune krvi.
Kod postavljanja dijagnoze dijabetesa i predijabetesa, kod trudnica.
Potrebno je ispoštovati sledeća pravila pri izvođenju OGTT:
Oralni test tolerancije na glukozu, glukoza-tolerans test ili oralni test opterećenja glukozom (OGTT) je funkcionalni test koji se koristi za postavljanje dijagnoze dijabetesa u slučaju da se vrednosti glukoze u krvi (pre izvođenja testa) kreću u rasponu od 6,0 - 6,9 mmol/L ili ako se u dva navrata dobiju nekonzistentni rezultati. Prema preporuci Svetske zdravstvene organizacije (SZO) nivo glukoze u plazmi našte iznad 7,0 mmol/L, dobijen u dva navrata uz kliničke i amnestičke podatke, sam za sebe je dovoljan za dijagnozu dijabetesa, mada je prema najnovijim preporukama SZO i ADA (engl. American Diabetes Association) preporučeno određivanje i koncentracije HbA1c za potvrdu dijagnoze dijabetesa.
izvođenje testa:
Pacijentu se krv vadi našte, zatim popije 75 g glukoze rastvorene u 250-300 ml vode (deca 1,75g glukoze/kg telesne težine, a najviše 75 g), zatim se krv uzima nakon 120 minuta od unošenja glukoze i u oba uzorka se određuje koncentracija glukoze. Na početku testa se može uzeti i uzorak urina za analizu glukoze i ketonskih tela i pozitivni rezultati su kontraindikacija za izvođenje testa.
Pacijentu se krv vadi našte, zatim popije 75 g glukoze rastvorene u 250-300 ml vode (deca 1,75g glukoze/kg telesne težine, a najviše 75 g), zatim se krv uzima nakon 120 minuta od unošenja glukoze i u oba uzorka se određuje koncentracija glukoze. Na početku testa se može uzeti i uzorak urina za analizu glukoze i ketonskih tela i pozitivni rezultati su kontraindikacija za izvođenje testa.
Smernice za dijagnostifikovanje dijabetesa su:
Kada se jednom postavi dijagnoza dijabetesa, dalje izvođenje OGTT nije od koristi za praćenje toka bolesti. Međutim, kod pacijenata sa intolerancijom na glukozu, test treba ponavljati nakon 1-2 godine.
OGTT se koristi i prilikom postavljanja dijagnoze gestacijskog dijabetesa. ADA i Međunarodna grupa sa različitim predstavnicima za dijabetes i akušerstvo (IADPSG -International Association of Diabetes and Pregnancy Study Groups) 2018. godine su dali nove preporuke za dijagnozu dijabetesa u trudnoći i to putem jedne od dve strategije:
Snižene, odnosno vrednosti u referentnom opsegu ukazuju na to da se može isključiti dijagnoza dijabetesa.
Povišene vrednosti ukazuju na postojanje dijabetesa ili intoleranciju na glukozu.
Rezultati ovog testa nisu apsolutni dokaz prisustva ili odsustva oboljenja. Rezultate testa će tumačiti lekar zajedno sa drugim dijagnostičkim testovima kao i kliničkom slikom pacijenta.
Jelena Kotur Stevuljević, Dr sc., redovni profesor Farmaceutskog fakulteta u Beogradu
Rođena 1969. godine u Smederevu. Diplomirala, a kasnije odbranila magistarski i doktorski rad na Farmaceutskom fakultetu Univerziteta u Beogradu iz oblasti medicinske biohemije. Na Katedri za medicinsku biohemiju Farmaceutskog fakulteta je zaposlena od 1996, a od 2018. i kao redovni profesor. Dobitnik je brojnih stipendija i nagrada, a 2020. godine se našla na listi 2% najuticajnijih naučnika u svetu baziranoj na standardizovanoj metrici citiranja svih naučnika i naučnih disciplina koju je objavio Univerzitet Stanford. Centralna tema njenih istraživanja je razvoj analitike za kvantifikaciju oksidativnog stresa u biološkim tečnostima. Recezent svih tekstova na ovim stranicama.